"Roditelj koji se silno duri na malo dijete može biti veliki zlostavljač"

Psihoterapeut Hrvoje Handl pojašnjava da unatoč dobi, u nekim odraslim ljudima ipak čuči ranjeno dijete. Tko su ranjena djeca i što ih sve može raniti, objasnio je u razgovoru za emisiju Kod nas doma.

- Ranjeno dijete ne znači samo dijete koje je fizički, verbalno ili emotivno zlostavljano. Tišina može biti jako bučna. Roditelj koji se silno duri na malo dijete može biti veliki zlostavljač. Roditelj koji ne obraća pažnju na dijete, roditelj koji ne daje na važnosti djetetu, koji postavlja preuske granice,  koji je prezahtjevan, može itekako biti roditelj zlostavljač, kaže Hrvoje Handl.

Handl naglašava da najveći djetetovi zlostavljači mogu biti upravo oni najbliži, poput vlastitih roditelja, braće i sestara i ukućana.

Kao jedan od primjera koji može imati traumatične rezultate za dijete navodi praksu samostalnog uspavljivanja djeteta plakanjem. 

- Winnicott, poznati engleski pedijatar i psihoanalitičar, definirao je da postoji neki trenutak kad dijete pređe granicu očaja do te mjere da postane psihotično nakon što plače toliko vremena, navodi Handel

Međutim u odgoju djece postoji nekoliko različitih škola i pristupa što se tiče tog konkretnog primjera i pristupi se mijenjaju kroz godine.

Handl iz tog razloga naglašava da je najbitnije djecu učiti da je svaki osjećaj valjan, ali da kroz njih roditelji i djeca trebaju proći zajedno, a ne nasamo.

Veliko pitanje koje se postavlja je kako dijete doživljava traumu i kako ga ona  oblikuje kasnije kroz život. 

- Dijete se cijepa iznutra. Roditelj je netko tko mu znači najviše na svijetu, ali je istovremeno i najveći izvor horora. Dijete onda najčešće sebe pretvara u krivca, a roditelja, odnosno zlostavljača, predstavlja kao sveca, objašnjava psihoterapeut.

Zbog takve dinamike zlostavljači ponekad budu veliki izvor privlačnosti za svoje žrtve i žrtve često ostaju uz svog zlostavljača vrlo dugo vremena. 

Iako zvuči začuđujuće, Handl objašnjava da nas takva reakcija na zlostavljanje ne treba čuditi jer je to normalan psihološki obrambeni mehanizam. Takva djeca moraju živjeti u uvjerenju da zlostavljač čini ono što je u njihovom najboljem interesu, a da su oni krivi za sve.

Traume doživljene u djetinjstvu očituju se u odrasloj dobi na način da takvi ljudi doživotno ostanu neka vrsta žrtve. Kao roditelji kompenziraju jer silno žele osigurati svojoj djeci ono što sami nisu imali i ponekad to rezultira nedostatkom granica kod djece takvih roditelja.

- Nekada budu žrtve svoje djece, jer netko tko je žrtva od djetinjstva zapravo je naučio da u osnovi svakog odnosa bude žrtva. U partnerskom odnosu, u odnosu s djetetom, u odnosu s prijateljima. I uvijek će birati ljude koji će ih zlostavljati, ako se ne liječe, naravno, kaže Handel.

Također postoji i dio roditelja koji prenose svoje traume na djecu i samo postanu zlostavljači jer ponavljaju uzorak ponašanja koji su sami naučili kao djeca.

Na pitanje kako se suočiti s ranjenim djetetom, odnosno s traumom koje je ranila dijete, Handel odgovara da takva osoba treba saslušati bližnje kada predlože da nešto možda ne valja s njima.

- Jer vrlo često će vam se to zavući u karakter i nećete to moći prepoznati. I onda treba to čuti i treba to raspoznati i treba vidjeti da ste sami sebi žrtva i da ste žrtva drugima. To nikome ne odgovara, jer reći djetetu da ste se žrtvovali za njega je veliko opterećenje djetetu. Treba raditi na sebi, treba se suočiti s time i treba probati taj rascjep koji je nastao onda kada je nastalo zlostavljanje spojiti i odvojiti se od zlostavljača, kaže Hrvoje Handel.

Liječenje od trauma iz djetinjstva najčešće je vrlo dugotrajan i iznimno težak proces. No, već samim osvještavanjem problema i stvaranjem realnije slike sebe i drugih ljudi može pomoći.