Vid Veljak

Vid Veljak (7.11.1996, Rijeka) učio je violončelo najprije kod prof. Tatjane Skljarenko, a potom kod prof. Maura Šestana na Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci. Godine 2011., kao posebno nadareni četrnaestogodišnjak, primljen je na Muzičku Akademiju u Zagrebu gdje studira u razredu prof. Valtera Dešpalja.

Uporedo pohađa intenzivne majstorske tečajeve na Međunarodnoj glazbenoj akademiji Kneževine Lihtenštajn, zahvaljujući stipendiji zaklade Glazba i mladi (Musik & Jugend). Aktivno je sudjelovao na majstorskim tečajevima kod violončelističkih pedagoga kao što su Enrico Bronzi, László Fenyö, Gustavo Tavares, Michael Flaxman, Jens Peter Maintz i Giovanni Sollima.

Pobjednik je brojnih natjecanja među kojima su Antonio Janigro u Poreču te Daleki akordi u Splitu. Solistički i u komornim sastavima nastupao je diljem Hrvatske te u Italiji, Sloveniji, Austriji, Lihtenštajnu, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Švedskoj. Posebno treba istaknuti nedavni uspješni nastup uz pratnju Stuttgartskog komornog orkestra na Violončelističkom festivalu u njemačkom Rutesheimu, te nastup uz pratnju Zagrebačkih solista u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.


U p i t n i k

Instrument kojeg sviram je kao: Violončelo je za mene puno više od samog instrumenta. Jer smatram da svaki instrument ima svoju dušu, koja kada se stopi s dušom i umijećem glazbenika koji ga svira, daje nešto predivno. To nešto je glazba.

Moje najdraže mjesto je: Svako mjesto gdje ima prirode je na svoj način čarobno, ali mjesto koje je meni najviše priraslo srcu je otok Cres. Divlja i netaknuta priroda u kombinaciji sa nevjerojatno čistim morem me svaki puta iznova obori s nogu.

Što ste najluđe učinili zbog ljubavi? A joj... Mislim da bi ipak bilo bolje da ovo zadržim za sebe.

Najbolje iskustvo u životu? Vožnja BMW-om 260km/h na autocesti u Njemačkoj. Ove akademske godine imao sam čast nastupiti kao solist sa Stuttgartskim Komornim Orkestrom te sa Zagrebačkim Solistima. Svirati sa takvim glazbenicima kojima se divim i od kojih sam toliko naučio je nešto nevjerojatno. Ta tišina u dvorani prije nego počne muzika, i taj osjećaj stvaranja zvuka i glazbe. To je za mene nešto neprocijenjivo.

Na što bi potrošili zadnjih 20 kuna? Ako baš nisam gladan, uštedio bih ih. Iako to sve ovisi o situaciji.

Najveća želja mi je: Da bude mir u svijetu, da neki ljudi prestanu misliti da su vrijedniji od drugih. I da sviram Dvorak koncert za violončelo sa Bečkom filharmonijom.
Napiši svoju poslovicu/moto: Glazba je dovoljna za cijeli život, ali cijeli život nije dovoljan za glazbu.

Tri stvari koje biste ponijeli na pusti otok? Violončelo, 1984. i jedrilicu.

Tri osobine najboljeg profesora? Uporan, nikada zadovoljan, pun epiteta kada zatreba.

Što ću biti s 30 godina? Djed

Ciganski napjevi ili švicarski folk metal bend? Ciganski napjevi

Razum ili osjećaji: Jedno bez drugog ne ide, tajna je u doziranju.

Gusle ili violončelo? Ne znam dovoljno o guslama da bih odgovorio na ovo pitanje...

Martensice ili štikla? Ne nosim ni jedno ni drugo.

Hip hop ili hop cup (poskočiću)? I jedno i drugo.

Baltazar ili Shrek? Baltazar!

Jelena Rozga ili Beyonce? Dmitri Šostakovič

Želim upoznati: Prvo sebe, a onda koga stignem.